Brankov most - Wikipedia
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Brankov most Most bratstva i jedinstva | |
|---|---|
 | |
| Premošćuje | Savu |
| Mjesto | Beograd |
| Otvorenje | 1979. |
| Ukupna dužina | 450 m |
| Najveći raspon | 261 m |
| Koordinate | 44°48′53″N 20°26′54″W / 44.81472°N 20.44833°W |
Brankov most (Most bratstva i jedinstva) premošćava rijeku Savu i spaja Novi Beograd s centrom Beograda. Po obimu saobraćaja drugi je most po važnosti u Beogradu (poslije Gazele).
1930. raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko Save u Beogradu, a posao je ustupljen inozemnoj firmi iz Oberhausena. Dotad je preko Save u Beogradu postojao samo željeznički most, sagrađen još 1884.
Pošto je položaj mosta definiran u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova, zahtijevan je uvjet da se Sava premosti jednim otvorom od 250 m, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12 m. Građenje je počelo jula 1930, a most je pušten u saobraćaj decembra 1934. Ukupna dužina mosta iznosila je 474 m (7.7 + 75 + 261 +75 + 9 + 47, počevši od novobeogradske strane). Glavna mostovska konstrukcija, raspona 75 + 261 + 75 m, izvedena je kao viseći most po ugledu na viseći most preko Rajne u Kölnu. Ovaj most, nazvan Most kralja Aleksandra, porušen je u ratnim razaranjima (Drugi svjetski rat), te je služio relativno kratko.
Most je u ovom periodu nosio i nezvanični naziv – Zemunski most.
Na stubovima i oporcima starog visećeg mosta, koji su u znatnoj mjeri diktirali i omogućili novo rješenje u pogledu konstruktivnog sistema, 1956. godine pušten je u saobraćaj novi drumski most.
Mostovska konstrukcija uređena je u koprodukciji srbijanskih poduzeća s firmom MAN iz tadašnje SR Njemačke u periodu 1953-1956. Noseća konstrukcija je pun kontinualni nosač raspona 75 + 261 + 75 m, s kolovozom na gornjem pojasu širine 12 m sa 2 pješačke staze po 3 m. Na ovom mostu prvi put kod nas primijenjena je savremena kolovozna tabla u vidu ortotropne ploče, kao i to da je ovaj most sa glavnim rasponom od 261 m svojevremeno držao rekord u svijetu za ovakav kontinualni sistem. 15 godina nakon puštanja u saobraćaj kapacitet mosta procijenjen je kao nedovoljan, usljed naglog razvoja Beograda na lijevoj obali Save, te je donesena odluka o njegovom proširenju. Razrađena je koncepcija rekonstrukcije koja bi najmanje ometala saobraćaj tokom izvođenja radova.
Postojeći (stari) most, po demontaži nizvodne pješačke staze, rekonstruiran je za kolovoz sa 3 istosmjerne trake ukupne širine 10,5 m i ostavljena je uzvodna pješačka staza širine 2,8 m, a dio nje iskorišten je za smještaj kandelabra za osvjetljenje mosta. Kolovoz za drugi smjer iz pravca Brankove ulice širine 10,5 m sa 2 zaštitne trake od po 0,7 m i nizvodnom pješačkom stazom širine 2,25 m postavljen je na novoj mostovskoj konstrukciji tako da ležišta srednjih oslonaca koriste postojeće fundamente. Nova nizvodna konstrukcija je kontinualni nosač preko 3 polja raspona 81,5 + 261 + 81,5 m. U poprečnom presjeku konstrukcija je sandučastog presjeka. Most u današnjem obliku završen je 1979[1]. Most u prosjeku dnevno pređe oko 90.000 vozila.[2]
Sa beogradske strane mosta postavljen je i biciklistički lift, izgrađen 2006.
Prvobitni projekt uradila je njemačka kompanija "MAN". Projekt proširenja mosta uradila je radna organizacija "Mostprojekt" iz Beograda. Glavni projektant bio je Danilo Dragojević.
Most se tokom perioda socijalizma zvanično zvao Most bratstva i jedinstva, ali ovaj naziv nikad se nije ustalio. Beograđani su ovaj most ponekad zvali Savski most ili most u Brankovoj ulici jer se preko njega ulazi u ulicu nazvanu po pjesniku Branku Radičeviću.
Sadašnji naziv dobio je po Brankovoj ulici, čiji nastavak predstavlja, a ne po piscu Branku Ćopiću, koji je izvršio samoubistvo skočivši s njega. Most je i inače poznat po velikom broju samoubistava koja se izvrše ili pokušaju s njega (oko 40 svake godine).[3]
2002. godine učesnici drugog "Bajk Festa" (biciklističkog festivala) potpisali su peticiju za izgradnju lifta za bicikliste i uputili je gradskim vlastima. Krajem augusta 2005. na desnoj obali pušten je[4] u rad teretno-panoramski lift, namijenjen biciklistima i pješacima, nosivosti 1.800 kg, visine dizanja 13,5 m, koji omogućuje biciklistima da s novobeogradske strane pređu na desnu savsku obalu. Kapacitet lifta iznosi do 10 bicikala.
- Dragan Buđevac, Bratislav Stipanić, Čelični mostovi, IRO "Građevinska knjiga", Beograd, 1989.
- ^ "Brankov most". Mostprojekt. Arhivirano s originala, 9. 10. 2007. Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ "Cjevovod na Brankovom mostu". Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. 2. 8. 2006. Arhivirano s originala, 23. 9. 2007. Pristupljeno 11. 4. 2013.
- ^ Politika: "Uskoro nacionalna strategija za prevenciju samoubistava"
- ^ Članak o puštanju u rad[mrtav link], Kurir, Otvoren lift za bicikliste, 29. 8. 2005
-
Pogled ka donjoj konstrukciji mosta
-
Pogled na Brankov most sa Starog savskog mosta.
-
Pogled preko Brankovog mosta s jednog od "Šest kaplara"
- VikiKarta
- Fanovi „Stonsa“ opasno zaljuljali Brankov most Arhivirano 12. 6. 2015. na Wayback Machine, Blic, 17. juli 2007.