Heparin - Wikipedia
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Heparin | |
|---|---|
 | |
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Heparin |
| Molekularna formula | C12H19NO20S3 |
| CAS registarski broj | 9005-49-6 |
| Osobine1 | |
| Molarna masa | 12000–15000 g/mol |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
Heparin je fiziološki antikoagulans, a sastoji se od mukopolisaharida s brojnim sulfatnim i karboksilnim grupama izrazito negativnog naboja.
Koristi se kao antikoagulans na unutrašnjim površinama raznih eksperimentalnih i medicinskih sprava kao što su epruvete i aparati za hemodijalizu.
Farmaceutski heparin se dobija iz mukoznih tkiva zaklanih životinja, kao što su svinjska crijeva ili goveđa pluća.
Održava krv tekućom, koči zgrušavanje, djeluje antitrombotički, a na male ugruške djeluje i fibrinolitički. Pripravci za lokalnu upotrebu (gelovi, kreme i masti) djeluju samo u području primjene, pretežno u površinskim slojevima kože. U lokalnoj primjeni heparin može djelovati antieksudativno smanjujući propusnost krvnih sudova pa se smatra da sprečava nastanak edema. Nadalje smatra se da djeluje antikoagulantno i fibrinolitički, odnosno trombolitički, a djeluje i protivupalno - smanjenjem viskoznosti krvi poboljšava mikrocirkulaciju. Heparin se dugo zadržava u oboljelom području. Dio primijenjene količine se pohranjuje u perivaskularnom vezivnom tkivu u mastocitima. Razgrađuje se u retikuloendotelu. Resorbirane količine su vrlo male pa lokalni pripravci heparina ne izazivaju sistemske učinke.