Tahiti - Wikipedia
- ️Wed Feb 12 2025
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tahiti Otaheite |
||||
---|---|---|---|---|
|
||||
Glavni grad | Papeete |
|||
Službeni jezik | francuski, tahićanski | |||
Upravni oblik | ||||
Zakonodavstvo | ||||
Površina | ||||
• Ukupno |
1.045 km2 | |||
Stanovništvo | ||||
• Ukupno |
169,674 | |||
Valuta | CFP franak (XPF) | |||
Vremenska zona | UTC-10 | |||
Pozivni broj | +689 | |||
Internetska domena | .pf |
Tahiti je najveći u lancu ostrva koji čine Francusku Polineziju. Naziv se može odnositi na glavno ostrvo ili na cijelo odredište. Uobičajeno nazvana Ostrva Tahiti, Francuska Polinezija je skup od 118 ostrva i atola raspoređenih po nautičkoj površini veličine Zapadne Evrope. Ipak, ova mala ostrva — od kojih su mnoga idalje nenaseljena — čine ukupnu kopnenu masu od samo 4.100 km2).[1][2][3][4]
Glavni grad je Papeete, na sjeverozapadnoj obali. Tahiti je historijski poznat kao "Otaheite". Ova bujna tropska destinacija, opisana u osamnaestom vijeku kao zemaljski raj, godinama je privlačila umjetnike i pisce, te nastavlja da bude jedno od velikih turističkih atrakcija. Tahiti je dugačak oko 45 kilometara na najširoj tački i pokriva 1.048 km2, s najvišom nadmorskom visinom od 2.241 m iznad nivoa mora (planina Orohena). Ostrvo se sastoji od dva otprilike okrugla područja sa središtem na vulkanskim planinama, povezana kratkom prevlakom nazvanom po gradiću Taravao, koji se tamo nalazi.[1][3][4]
Vegetacija je bujna prašuma. Toplija kišna sezona traje od novembra do aprila; prosječne temperature od 24°C do 31°C. Temperature sušne sezone u prosjeku iznose od 20°C do 28°C. Plodno ostrvsko tlo u kombinaciji s ribolovom pruža dovoljno hrane za stanovništvo.[3]
Domorodačko stanovništvo čine uglavnom Polinežani, a procjenjuje se da su se naselili na ostrvo između 300. i 800. godine nove ere. Iako su ostrva prvi put uočena od strane španskog broda 1606. godine, Španija se nije trudila da trguje ili kolonizuje ostrvo. Samuel Wallis, engleski pomorski kapetan, ugledao je Tahiti 18. juna 1767. godine i smatra se prvim evropskim posjetiocem ostrva.[1]
Wallisa je u aprilu 1768. pratio francuski istraživač Louis-Antoine de Bougainville koji je dovršavao prvo francusko obilazak. Bougainville je proslavio Tahiti u Evropi kada je objavio izvještaj o svom putovanju u Voyage autour du Monde. Opisao je ostrvo kao zemaljski raj u kojem muškarci i žene žive srećno u nevinosti, daleko od pokvarenosti civilizacije.[4]
Godine 1774., kapetan James Cook posjetio je ostrvo i procijenio da je u to vrijeme bilo oko 200.000 stanovnika. Druga procjena iz istog perioda bila je 121.500. Nakon Cookove posjete, evropski brodovi su sve češće pristajali na ostrvo. Najpoznatiji od ovih brodova bio je HMS Bounty, čija se posada pobunila ubrzo nakon što je napustila Tahiti 1789. godine. Godine 1946. Tahiti i čitava Francuska Polinezija postali su francuska prekomorska teritorija. Godine 2003. ovaj status je promijenjen u status prekomorskog kolektiva.[3][1]
Na ostrvu je živjelo 169.674 stanovnika prema popisu iz 2002. godine, od kojih je 69% stanovništva Francuske Polinezije. Urbano područje Papeete, glavnog grada, imalo je 127.635 stanovnika.[1] Francuska Polinezija je uglavnom hrišćanska, a 54% francuskih Polinežana su protestanti, 30% rimokatolici, a 16 posto je navedeno kao “ostali”. Tahićanski je jedan od dva zvanična jezika Francuske Polinezije (zajedno sa francuskim). To je jezik istočne Polinezije koji je blisko povezan sa rarotonganom, novozelandskim maorima i havajskim. Što se tiče pismenosti, 98% starijih od 14 godina zna čitati i pisati. Mali francuski univerzitet, Univerzitet Francuske Polinezije, nalazi se na Tahitiju i ima oko 2.000 studenata. Na odsjeku za društvene nauke, sociologinja Laura Schuft privukla je pažnju svojom studijom o integraciji francuskih radnika s kontinenta na Tahitiju.[3][1][4]
- http://www.tahitinuitravel.biz/ – Tahiti Nui Travel.
- http://www.tahiti-tourisme.com/ – Tahiti Tourisme.
- ^ a b c d e f Bligh, William; Christian, Edward (2001). The Bounty mutiny. Penguin classics. New York: Penguin Books. ISBN 978-0-14-043916-8.
- ^ "Tahiti Island Information and Travel Guide | Tahiti.com". www.tahiti.com. Pristupljeno 2025-02-12.
- ^ a b c d e "Tahiti - New World Encyclopedia". www.newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 2025-02-12.
- ^ a b c d Pollock, Nancy J.; Crocombe, Ron (1988). French Polynesia: a book of selected readings. Suva, Fiji: Institute of Pacific studies, University of the South Pacific. ISBN 978-982-02-0032-6.