hr.wikipedia.org

Conegliano – Wikipedija

Conegliano
Regija:Veneto
Pokrajina:Treviso (TV)
Koordinate:45°53′N 12°17′E / 45.883°N 12.283°E
Visina:74 m
Površina:36,38 km2
Stanovništvo:35,082 (31. prosinca 2018.[1])
Gustoća stanovništva:960 stan./km2
Poštanski broj:31015
Pozivni broj:0438
Svetac zaštitnik:Leonardo od Noblaca

Conegliano na zemljovidu Italije

Conegliano

Conegliano

Conegliano na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.conegliano.tv.it

Conegliano (venecijanski: Conejan) je grad i općina u pokrajini Treviso (regija Veneto) u sjevernoj Italiji, oko 30 km sjeverno od glavnog grada pokrajine, Trevisa, te ima 35.082 stanovnika (2018.).

Pogled s dvorca na grad

Dana 7. srpnja 2019. godine „Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea” upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Naime, krajolik karakteriziraju hrbati brežuljci ciglioni, male parcele vinove loze na uskim travnatim terasama, te šume, mala sela i poljoprivredna zemljišta. Stoljećima je ovaj grbav teren čovjek oblikovao i prilagođavao, te je od 17. st. nastao poseban šahovski krajolik koji se sastoji od redova vinove loze paralelnih i okomitih prema padinama.[2]

Satelitski snimak Conegliana

Područje Conegliana leži u podnožju brežuljaka prošeka koje prethode pred-alpskim predjelima Belluno, u srednjoj poziciji između venecijanske nizine i Alpa. Nalazi se gotovo na pola puta između Trevisa (u čiju pokrajinu pripada) i Belluna, a oba grada su lako dostupni zahvaljujući autocesti A27. Rijeka Monticano teče kroz Conegliano, gdje ju kanal Refosso povezuje s potokom Ruio.

Conegliano 1918. god.
Ostaci dvorca Conegliana
Contrada Granda ili „Ulica 22. rujna”

Osnivanje grada seže do srednjovjekovnih bogatih Mlečana, koji su sagradili svoje ljetnikovce u brdovitom krajoliku. U 12. stoljeću izgrađen je dvorac na sjeveru grada, od kojega su ostale samo ruine poslije Prvog svjetskog rata. Tako je nekadašnja stražarska kula sada gradski muzej, Museo Civico.

Od Bečkog kongresa (1815.) do 1866. godine, grad Conegliano je bio dio austrijske monarhije (Lombardsko-venetsko Kraljevstvo), a od tada pripada talijanskoj pokrajini Veneto.

Svakog lipnja u središtu Conegliana održava se „Dama Castellana”, živahna ženska zabava s nošnjama iz renesanse. U rujnu se igra tzv. „Enodama” u nekoliko tradicionalnih restorana. To je igra dame, ali su figure zamijenjene čašama ispunjenim bijelim i crnim vinom.

Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2019. (43. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjerilov
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1571
Palazzo Piutti, povijesno sjedište javne škole u ulici Contrada Granda.
  • Contrada Granda je tradicionalni naziv glavne ulice u povijesnom središtu Conegliana. Vodi od ulice Via XX Settembre preko trga Piazza Cima do ulice Via Beato Marco Ongaro. Osim brojnih palača, ovdje se nalaze i katedrala i Scuola dei Battuti.
  • Scuola dei Battuti je umetnuta između palača ul. Contrada. Fasada se ističe s devet oštrih lukova, a freske Pozzoserratoa (1593.) prikazuju biblijske figure i prizore. Na katu se nalazi Sala dei Battuti s freskama Francesca da Milana (1511.) i Pozzoserratoa (kasno 16. stoljeće).
  • Trobrodna katedrala (Duomo) stoji odmah iza Scuole. Ulazni portal se nalazi ispod arkada.
  • Muzej Giovanni Battista Cima u renesansnoj zgradi, nekadašnjem domu slikara Cima da Conegliana, nalazi se na ulici Via Cima, u blizini katedrale.
  • Museo degli Alpini posvećen povijesti talijanskih planinskih postrojbi.
  • U brdima oko Conegliana nalaze se Denominazione di origine controllata i garantita (DOCG) zona Colli di Conegliano („Brda Conegliana”). Ovdje se oba crvena i bijela talijanska vina proizvode s različitim razinama slatkoće, od suhih do slatkih passito (prošek) desertnih vina. God. 2019. ova brda su postala UNESCO-ova svjetska baština zbog tradicionalnog uzgoja na malim brežuljcima (ciglioni) i bellussera tehnike osposobljavanja vina iz 19. st. koja je doprinijela estetskim karakteristikama krajolika.[2]

Conegliano je poznat po vinu, uglavnom suhi bijeli prošek (napravljen od glera grožđa) koji dolazi u tri varijante: tranquillo (blago), frizzante (lagano pjenušavo) i spumante (pjenušavo). Tu je i najstarija i najprestižnija talijanska škola vina Scuola Enologica, ali i Istituto Sperimentale per la Viticoltura gdje se uzgaja nekoliko talijanskih sorti, uključujući Albarossa, Vega i Valentino nero. Osim toga, vinogradari Instituta pomogli su u spašavanju mnogih autohtonih talijanskih sorti grožđa od izumiranja, kao što je grožđe Valpolicella Bigolona.[3]

  1. ↑ Dato Istat - Popolazione residente al 31 dicembre 2018. (tal.) Pristupljeno 28. srpnja 2019.
  2. ↑ a b Two cultural sites added to UNESCO’s World Heritage List 7., srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2019.
  3. ↑ J. Robinson, J. Harding i J. Vouillamoz, Wine Grapes - A complete guide to 1,368 vine varieties, including their origins and flavours, Allen Lane, 2012., str. 24., 107.–108., 1110. i 1115. ISBN 978-1-846-14446-2

v • u

Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)

Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)

Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)

Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)

Nematerijalna
svjetska baština (9)

Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja