hr.wikipedia.org

Efez – Wikipedija

Efez
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Turska
Godina uvrštenja2015. (39. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1018
Koordinate37°55′45″N 27°21′34″E / 37.92917°N 27.35944°E

Efez na zemljovidu Turske

Efez

Efez

Lokacija Efeza u Turskoj

Efez je antički grad na zapadnoj obali Male Azije, na mjestu gdje je nekad bilo ušće rijeke Kaistros, u današnjoj Turskoj. Sastoji se od niza naselja koja su pratila obalu i povlačila se prema primorju od helenizma do rimskog doba.

Povijesna mapa Efeza iz Antike.

Drevni Efez je izvanredan primjer rimskog lučkog grada s morskim kanalom i donjom lukom, zbog čega je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2015. god. Iskapanja su otkrila velike spomenike iz vremena Rimskog Carstva, uključujući Celsiusovu knjižnicu (slika desno), Veliko kazalište, te malo ostataka slavnog Artemidinog hrama, jednog od „Sedam svjetskih čuda” koji je privlačio hodočasnike iz cijelog Sredozemlja.

Grobnica Sv. Ivana u Bazilici Sv. Ivana iz 6. st.
Efez (video)

U 11. stoljeću pr. Kr. Efez naseljavaju Jonjani; potom se nalazi pod vlašću Lidije, a od 546. g. pr. Kr. njime vlada Perzijsko Carstvo. Nakon pobjede Grka u grčko-perzijskim ratovima pristupa Delsko-atičkom savezu. Tijekom Peloponeskog rata najprije je na strani Atene, a potom Sparte. Ubrzo nakon toga ponovno dospijeva pod vlast Perzije, a Aleksandar Veliki ga zauzima 334. pr. Kr. Nakon njegove smrti nalazi se pod vlašću Seleukida, Ptolomejevića i Pergama. U to vrijeme Efez doživljava procvat kojem svjedoči Artemidin hram u Efezu koji je podignut u gradu. Bio je to najveći i najraskošniji grčki hram i jedno od sedam svjetskih čuda po Pliniju Starijem.

Godine 133. pr. Kr. oporukom pergamskog vladara Atala III. pripao je Rimu. Tada postaje glavni grad i razvijeno trgovačko i prometno središte rimske pokrajine Male Azije.

Nakon osvajanja Gota 263. godine, koji su uništili i Artemidin hram, započinje opadanje Efeza. Od 5. stoljeća je „Dom Djevice Marije”, križna kapela s kupolom nekih 7 km od središta grada, postao glavnim hodočasničkim mjestom za kršćane.

Kratkotrajno ga osvajaju Arapi 655. god., ali ostaje najdulje pod bizantskom vlašću. Godine 1308. zauzimaju ga Turci. Danas je važna arheološka antička lokacija u Turskoj.

v • u

Svjetska baština u Turskoj
Europa

Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)

Turska zastava
Azija

Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.) ● Arheološki lokalitet Arslantepe (2021.) • Gordion (2023.)

Mješovita baština (2)

Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)

Nematerijalna svjetska baština (20)

Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)

1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti