hr.wikipedia.org

James H. Wilkinson – Wikipedija

James Hardy Wilkinson
Rođenje 27. rujna 1919.
Strood
Smrt 5. kolovoza 1986.
Teddington
Etnicitet Englez
Polje Numerička analiza
Alma mater Sveučilište u Cambridgeu
Istaknute nagrade Turingova nagrada (1970.)
Portal o životopisima

James Hardy Wilkinson (Strood, 27. rujna 1919.Teddington, 5. kolovoza 1986.) je bio engleski znanstvenik koji se bavio numeričkom analizom, polja koja se nalazi na granici između primijenjene matematike i računarstva, a posebno je primjenjiva na fiziku i inženjerstvo.[1][2][3]

Rodio se 27. rujna 1919. u Stroodu, Engleskoj. Pohađao je Matematičku školu Sir Joseph Williamson u Rochesteru. Studirao je Cambridge Mathematical Tripos na Trinity koledžu u Cambridgeu, gdje je diplomirao kao Senior Wrangler.

Započeo je rad 1940. tijekom Drugog svjetskog rata kada je počeo raditi na balistici. 1946. prešao je u Nacionalni laboratorij za fiziku, gdje je radio s Alanom Turingom na ACE projektu.[4] Kasnije ga je Wilkinsonov interes odveo u polje numeričke analize, gdje je otkrio mnoge značajne algoritme.

Wilkinson je 1970. godine primio Turingovu nagradu za svoja istraživanja u numeričkoj analizi kako bi olakšao korištenje digitalnog računala velike brzine, nakon čega je dobio posebno priznanje za svoj rad u računanju u linearnoj algebri i analizi pogrešaka "unazad". Iste godine predaje u Društvu za industrijsku i primijenjenu matematiku (SIAM) Predavanje Johna von Neumanna.

Wilkinson je također dobio počasni doktorat na Sveučilištu Heriot-Watt 1973.[5]

Izabran je za istaknutog člana Britanskog računalnog društva 1974. godine za svoj pionirski rad u računalstvu.

Nagrada J.H. Wilkinson za numerički softver koja se dodjeljuje od 1991. godine imenovana je u njegovu čast.

Wilkinson se oženio s Heather Ware 1945. godine. Umro je kod kuće od srčanog udara 5. kolovoza 1986. godine u Teddingtonu.

  1. O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F., "James H. Wilkinson", MacTutor History of Mathematics archive, University of St Andrews.
  2. James H. Wilkinson na ACM Digital Libraryu
  3. James H. Wilkinson na DBLP Bibliography Serveru
  4. Wilkinson, James H. 1980. Turing's Work at the National Physical Laboratory and the Construction of Pilot ACE, DEUCE and ACE. Metropolis; Howlett, J.; Rota, Gian-Carlo (ur.). A History of Computing in the Twentieth Century. Academic Press. ISBN 0124916503
  5. webperson@hw.ac.uk. Heriot-Watt University Edinburgh: Honorary Graduates. www1.hw.ac.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2016. Pristupljeno 7. travnja 2016.

v • u

Dobitnici Turingove nagrade

1966. Alan Perlis • 1967. Maurice Vincent Wilkes • 1968. Richard Hamming • 1969. Marvin Minsky • 1970. James H. Wilkinson • 1971. John McCarthy • 1972. Edsger Dijkstra • 1973. Charles Bachman • 1974. Donald Knuth • 1975. Allen NewellHerbert A. Simon • 1976. Michael O. RabinDana Scott • 1977. John Backus • 1978. Robert Floyd • 1979. Kenneth E. Iverson • 1980. C. A. R. Hoare • 1981. Edgar F. Codd • 1982. Stephen Cook • 1983. Ken ThompsonDennis Ritchie • 1984. Niklaus Wirth • 1985. Richard Karp • 1986. John HopcroftRobert Tarjan • 1987. John Cocke • 1988. Ivan Sutherland • 1989. William Kahan • 1990. Fernando J. Corbató • 1991. Robin Milner • 1992. Butler Lampson • 1993. Juris HartmanisRichard Stearns • 1994. Edward FeigenbaumRaj Reddy • 1995. Manuel Blum • 1996. Amir Pnueli • 1997. Douglas Engelbart • 1998. Jim Gray • 1999. Fred Brooks • 2000. Andrew Yao • 2001. Ole-Johan DahlKristen Nygaard • 2002. Ron RivestAdi ShamirLeonard Adleman • 2003. Alan Kay • 2004. Vint CerfBob Kahn • 2005. Peter Naur • 2006. Frances E. Allen • 2007. Edmund ClarkeAllen EmersonJoseph Sifakis • 2008. Barbara Liskov • 2009. Charles P. Thacker • 2010. Leslie Valiant • 2011. Judea Pearl • 2012. Silvio MicaliShafi Goldwasser • 2013. Leslie Lamport • 2014. Michael Stonebraker • 2015. Whitfield DiffieMartin Hellman 2016. Tim Berners-Lee 2017. John L. HennessyDavid Patterson 2018. Geoffrey HintonMartin HellmanYann LeCun