hr.wikipedia.org

Kaiping – Wikipedija

Kaiping
開平(Kāipíng)
Hoipeng (transliteracija)
Europska ulica u Chi Kan Townu
Država	Kina
Provincija	Guangdong
Prefektura	Jiangmen
Središte okruga	Changsha (长沙街道)

Površina
• Ukupna	1.659 km²
Koordinate	22°22.11′N 112°41.4′E / 22.36850°N 112.6900°E

Stanovništvo (2017.)
• Metropolitansko područje	688.242 (410 /km²)

Poštanski broj	529312
Pozivni broj	0750
Stranica	www.kaiping.gov.cn

Položaj Kaipinga u Guangdongu i Kini

Kaiping (kineski: 開平, pinyin: Kāipíng) ili Hoi Ping, je grad i istoimena općina u južnoj pokrajini Guangdong, Kina. Njegovi stanovnici pričaju lokalnom varijacijom dijalekta Taishan. Nalazi se 140 km od Guangzhoua, na jugozapadnom dijelu estuarija Biserne rijeke, i sastoji se od tri lučka grada: Changsha, Xinchang i Dihai. Upravno pripada prefekturi Jiangmen, a status grada ima tek od 1993. godine. Kaiping je najpoznatiji po tisućama višekatnih dialou (碉樓) tornjeva koji su izgrađeni u ovom području za dinastije Qing, većinom 1920-ih i 1930-ih. Dvadeset dialou tornjeva Kapinga i okolnih sela su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2007. god.^[1] kao "kompleksan i raskošan spoj tradicionalne kineske arhitekture i zapadnjačkih dekorativnih elemenata".

Najveća znamenitost Kaipinga i njegove okolice su tornjevi diaolou, kojih je 1920-ih i 1930-ih izgrađeno više od tri tisuće, od kojih je danas ostalo oko 1.800. Ovi tornjevi su uglavnom građeni od armiranog betona i imali su ranolike uloge kao privremena seoska skloništa više obitelji, utvrđene rezidencije bogatih obitelji ili jednostavno kao stražarski tornjevi, uglavnom protiv pljačkaša. Naime, ovi tornjevi su krajnja faza lokalne građevne tradicije kao odgovor na bande pljačkaša, a koja je nastala za dinastije Ming.

Diaolou tornjevi su arhitektonski spoj europske i kineske arhitekture koji se skladno uklapaju u krajolik, a najpoznatiji su:

Ruishi Diaolou koji se nalazi u selu Jinjiangli, općine Xianggang. Izgrađen 1921. godine, ima devet katova i najviši je diaolou u Kaipingu. Krov mu je u bizantskom stilu s rimskim kupolama.
Skupina Majianglong diaoloua se rasprostire diljem sela Nan'an Li, Hedong Li, Li Qinglin, Li Longjiang i Yong'an Li.
Li vrt u Beiyi Xiangu, sagradio je Xie Weili, kineski emigrant u SAD, 1936. god.^[2]
Fangshi Denglou iz 1920. godine su izgradili lokalni seljaci i ima pet katova. Naziva se i "Svjetionik", jer je imao veliki reflektor koji je svijetlio poput svjetionika.
Bianchouzhu Lou ("Kosi toranj") u selu Nanxing izgrađena je 1903. godine i ima sedam katova koji gledaju na ribnjak.
Tianlu Lou ("Toranj božanskog uspjeha") u Yong'an Li, sagrađen je 1922. godine sa sedam katova.
"Južni diaolou" se nalazi na obali rijeke, a poznat je i kao "Toranj sedam vojnika" (司徒) jer ga je sedam vojnika odbranilo od Japanaca.

Majianglong diaoloui
Diaolou Xiangshana
"Toranj sedam vojnika"
Ruishi Diaolou
Filmski grad Chi Kan u Kaipingu

Kaiping ima ugovore o partnerstvu s:

Mesa, Arizona, SAD

↑ Dialou tornjevi Kapinga i okolnih sela na UNESCO-ovim stranicama (engl.) Preuzeto 28. kolovoza 2011.
↑ Li vrt Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine) na stranicama Kaipinga (kin.) Preuzeto 28. kolovoza 2011.

v • u Svjetska baština u Kini

	Kulturna dobra (38)	Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)

Prirodna dobra (14)	Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati Velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.)

Mješovita dobra (4)	Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)

Nematerijalna svjetska baština (36)	Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma¹⁾ (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti