hr.wikipedia.org

Mistras – Wikipedija

Mystras Μυστράς Myzithras

Osnovni podatci
Država	Grčka
Periferija	Peloponez
Prefektura	Lakonija
Stanovništvo	46 008 (2001)
Visina	15 m
Koordinate	37°04′N 22°23′E / 37.067°N 22.383°E
Vremenska zona	Srednjoeuropsko vrijeme (UTC+2)
- Ljeto (DST)	Srednjoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)
Poštanski broj	231 00
Pozivni broj	27310
Registarska oznaka	AK
Službena stranica	www.mystras.gr
Karta
Mystras Mystras na zemljovidu Grčke

Mistras (Mystras, Μυστράς ili Μυζηθράς), u kronikama Moreje Myzithras, je bio utvrđeni grad u srednjovjekovnoj državi Moreji na planini Tajget, Peloponez, u blizini drevne Sparte. U 14. i 15. stoljeću služio je kao prijestolnica bizantske despotije Moreje, tijekom kojeg je razdoblja doživjela gospodarski i kulturni vrhunac. Tijekom Osmanske okupacije bila je skoro nenaseljena te su je zapadnjaci držali da je drevna Sparta. Napušten je 1830. godine, kada je izgrađen novi grad Sparti oko 8 km istočno od Mistrasa. On je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1989. godine^[1] kao mjesto jedinstvenih srednjovjekovnih građevina Križara, Bizantinaca, Turaka i Mlečana u nedirnutom krajoliku.

God. 1249., Mistras je postao sjedištem latinske kneževine Aheje koja je osnovana 1205. godine nakon osvajanja Konstantinopola tijekom Četvrtog križarskog rata. Knez Vilim II. Villehardouin, pranećak povjesničara Četvrtog križarskog pohoda, Geoffreya Villehardouina, je tu napravio svoju palaču. Već 1261. godine, Latini su dali Mistras, i druge utvrde, kao otkupninu za zarobljenog Vilima II., kojeg su Bizantinci zarobili u Pelagoniji. Bizantski car Mihajlo VIII. Paleolog ga je učinio prijestolnicom novoosnovane kneževine Moreje kojom su upravljali carevi rođaci, iako su njegovom cijelom obalom i otocima vladali Mlečani. U usporedbi s ostatkom Carstva, Moreja je uživala blagostanje i gospodarski procvat. Za vrijeme cara Teodora I. postao je drugi grad po važnosti u Carstvu, odmah poslije Carigrada, a Vilimova palača je postala drugom carskom rezidencijom.

Freske u crkvi Peribleptos su nastale od 1348. do 1380. godine kao posljednja djela kasnobizanstkog freskoslikarstva, i rijetki primjeri bizantske umjetnosti tog doba; presudni za njeno upoznavanje.

Mistras je bio i središtem bizantske znanosti, te je tu boravio neoplatonistički filozof Pleton sve do svoje smrti 1452. godine. On je značajno utjecao na neoplatonizam talijanske renesansne, osobito nakon što je bio u pratnji cara Ivana VIII. Paleologa u Firencu 1439. godine.

Posljednji bizantski car, Konstantin XI., bio je knez Mistrasa prije nego što je postao carem. Dimitrije Paleolog, posljednji knez Moreje, predao je kneževinu i grad Mistras osmanskom caru Mehmedu II. 1460. godine. Mlečani su ga osvojli 1687. i držali do 1715. godine, a Turci ponovno do 1821. godine kada je otpočeo Grčki rat za neovisnost. Oton, grčki kralj, ga je napustio u korist novog grada Sparti.

Citadela iznad grada
Gradska vrata iznutra
Manastir Peribleptos
Rođenje Kristovo, freska u manasiru Peribleptos
Mitropolija Mistras
Crkva Evanđelista
Gradska ulica
Manastir Pantanassa

↑ UNESCO-ov opis spomenika u Mistrasu

Sir Steven Runciman, Mistra: Byzantine Capital of the Peloponnese, 1980.

Povijest Mistrasa (en.)

v • u Svjetska baština u Grčkoj

	Kulturna dobra (16)	Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.)

Mješovita dobra (2)	Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.)

Nematerijalna svjetska baština (5)	Umijeće uzgoja mastike na Hiju (2014.) • Mediteranska prehrana¹⁾ (2010.) • Momoeria (2016.) • Umijeće obrade tinijskog mramora (2015.) • Rebetiko (2017.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka