sh.wikipedia.org

Boričevac – Wikipedija/Википедија

  • ️Sat Jul 31 2010

Boričevac

Boričevac na mapi Hrvatske

Boričevac

Boričevac

Boričevac na karti Hrvatske

Županija Ličko-senjska
Općina/Grad Donji Lapac
Geografske koordinate
 - z. š. 44.55 N
 - z. d. 15.96 E
Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021)
 - Ukupno 24
Pošta 53250 Donji Lapac
Pozivni broj +385 053
Autooznaka GS

Boričevac je naselje u Ličko–senjskoj županiji.

Nalazi se u ličkom Pounju, odnosno istočnom dijelu Like, u općini Donji Lapac. Boričevac je smješten neposredno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Najbliže susjedno selo je Gornji Lapac, dok je općinsko središte, Donji Lapac, udaljeno nekoliko kilometara na zapadu. Sjeverno je i manji zaseok Mišljenovac. Najbliže naselje u susjednoj Bosni je Kulen Vakuf.

Rijeka Una kraj Kulen Vakufa nedaleko Boričevca

Od polovice 13. stoljeća postojala je utvrda starohrvatskoga roda Boričević iz plemena Lapčana.

Nakon pada obližnje Ostrovice 1521. dolazi u posjed Turaka.

Čitavo ličko Pounje priključeno je Hrvatskoj 1791. g. mirom u Svištovu zbog čega je muslimansko stanovništvo prešlo u Bosnu, a na njihove napuštene posjede došli su pravoslavci s područja od Bruvna do Zrmanje. Boričevac su naselili Hrvati Bunjevci iz lovinačkog kraja[1] te je on postao najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju.[2]

Sagrađena je katolička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije 1801., a 1807. osnovana je rimokatolička župa. Turci su 1809. spalili cijelo selo i crkvu. Hrvati su ubrzo ponovo obnovili crkvu i naselje, pučka škola osnovana je 1875. Boričevac u to vrijeme postaje važno križište s carskom ispostavom i karantenom i bilo je najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju s oko 1500 stanovnika prije Drugog svjetskog rata, a prema nekim izvorima oko 2300 stanovnika[3], odnosno 2000 stanovnika[2], s manjim okolnim selima.

Na popisu 1931. godine je od 8% hrvatskog stanovništva kotara, 72% je bilo u Boričevcu.[1]

Do pred Drugi svjetski rat, u Boričevcu je živjelo 119 domaćinstava, sve Hrvati uz dvije srpske obitelji, a u bližem i daljem susjedstvu živjeli su i radili i Hrvati i Srbi, boričevačku su osnovnu školu pohađala hrvatska i srpska djeca iz mjesta i okružja.[1] selu je još bila crkva, tri trgovine i nekoliko gostionica. Uži boričevački kraj imao je 10% mješovitih brakova, susjedna sela još i više.

Glavne su gospodarske grane Boričevljanima bile ratarstvo, stočarstvo, kirijanje s kolima i konjima te pečalbarenje u zidarstvu i inin djelatnostima, uglavnom u susjedstvu.

U Boričevačku osnovnu školu zajedno su išla hrvatska i srpska djeca iz okolnih sela. Stoka je zajedno napasana, zajedno su polja obrađivana i sajmeni poslovi obavljani. [1]

Po uspostavi NDH, Srbi iz Lapačkog kraja su podigli pobunu, te su Hrvati iz Boričevca u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. g. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, razorili ga, do temelja uništili[1] i pobili preostalo stanovništvo te počinili zločine i u ostalim mjestima u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac.[4] Četnici su 27. srpnja u Brotinju bacili u jamu 38 Hrvata, prezimenom Ivezići. Najmlađi (Jakov) imao je 2, a najstariji (Luka) 82 godine.[2] Za taj zločin nitko nije odgovarao. Dio Srba nosio je četnička obilježja (kokarde), a dio partizanska obilježja (crvene petokrake). Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata i Muslimana iz Boričevaca.[2][3]

Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Boričevljana naselilo se u Bjelovar.

U Boričevcu je nastala stočarska farma koja je u međuvremenu zapuštena[5], a 2002. g. ponovno obnovljena[6] i proizvodnja djetelinskih travnih smjesa.

Nakon dugogodišnjeg traganja za zemljišnjim knjigama, one su tek 2010. godine pronađene, a time će se omogućiti zaštita prava vlasništva od nezakonitog prisvajanja, odnosno zaštita posjeda, te planska obnova sela.[7]

Boričevac kao samostalno naseljeno mjesto postoji od popisa stanovništva 2001. godine, kada je popisano 24 stanovnika.[8]

Pregled pučanstva po godinama[9]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001
708 879 702 787 800 788 763 788 11 42 41 41 83 33 24
  • Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) izgrađena je 1807. g. na mjestu dotadašnje drvene crkvice u istoimenoj župi koja je osnovana 6 godina ranije. Nakon turskog razaranja 1809. g. nova crkva je dovršena tek 1844. g.

Izgnani mještani i njihovi potomci osnovali su Udrugu ličana župe Boričevac sa sjedištem u Bjelovaru, a koja promiče obnovu sela i povratak mještana.[10]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Stranice Udruge ličana župe Boričevac-povijesni dio”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-02. Pristupljeno 2014-08-02.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Službene stranice franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
  3. ↑ 3,0 3,1 Dnevne novine "Novi list" o Boričevcu
  4. ↑ Dnevne novine "Vjesnik" o zločinima na Pounjskim Hrvatima[mrtav link]
  5. ↑ „Stranice udruge ličana župe Boričevac”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-29. Pristupljeno 2014-08-02.
  6. ↑ Dnevne novine "Novi list"-obnova farme
  7. ↑ Dnevne novine "Novi list" o pronađenim izvornim zemljišnim knjigama
  8. ↑ dzs.hr Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, 1. STANOVNIŠTVO PREMA SPOLU I STAROSTI, PO NASELJIMA, POPIS 2001., pristupljeno 5. srpnja 2011.
  9. ↑ - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
  10. ↑ „Stranice udruge”. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-02. Pristupljeno 2014-08-02.
  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.