sh.wikipedia.org

Francuski protektorat u Tunisu – Wikipedija/Википедија

Francuski protektorat u Tunisu (fr. Protectorat français de Tunisie, arap. الحماية الفرنسية في تونس) uspostavljen je Bardoanskim sporazumom 12. 5. 1881. i trajao je do proglašenja tuniške nezavisnosti odnosno uspostave Kraljevine Tunis 20. 3. 1956. godine. Prije uspostave protektorata Tunis je bio begovina Osmanskog Carstva i uživao je djelomičnu autonomiju pod vodstvom bega Muhameda III al-Sadika. Godine 1877. Rusija je objavila rat Osmanlijama i njena pobjeda nagovijestila je propast carstva, nezavisnost za više balkanskih posjeda, te međunarodne diskusije o budućnosti osmanskih posjeda u Sjevernoj Africi. Zbog rješavanja ovih pitanja 1878. godine organizran je Berlinski kongres. Britanci su ponudili Francuskoj kontrolu nad Tunisom u zamjenu za Cipar, a Njemačka se zbog indiferentnosti prema južnom Mediteranu složila s prijedlogom. Jedini protivnik sporazuma zbog vlastitih ekonomskih interesa bila je Italija, no nije bila u mogućnosti nametati svoju volju. Francuska kontrola nad Tunisom ostvarena je pola vijeka nakon prisvajanja Alžira, također bivšeg osmanskog posjeda. Prije toga, Tunis je počeo s procesom raznih modernih reformi, no financijske poteškoće usporavale su ga sve do pomoći evropskih kreditora. Francuska vlast dovela je do modernizacije Tunisa u brojnim poljima, uključujući transport, industriju, financijski sistem, zdravstvo i administraciju. Međutim, podređen politički i ekonomski položaj domaćeg stanovništva doveo je do nezadovoljstva što je u konačnici rezultiralo nezavisnim Tunisom 1956. godine.