sh.wikipedia.org

Kraljevstvo Dahomej – Wikipedija/Википедија

Kraljevstvo Dahomej bila je monarhija u Zapadnoj Africi, na teritoriju suvremenog Benina, koja je postojala od otprilike 1600. godine sve do 1894. godine, kada je posljednji dahomejski kralj, Béhanzin, poražen od strane Francuza, a Dahomej je anektiran u sklopu Francuske Zapadne Afrike kao kolonija. Dahomejsko kraljevstvo osnovali su Foni početkom XVII. vijeka, a isto se razvijalo oko Abomeyja, gdje je bilo sjedište kraljeva, kroz XVIII. vijek, kada je, osvajanjem ključnih obalnih naselja (posebice Ouide), postalo regionalna sila.

Dobar dio XVII. vijeka, Dahomej je bio regionalna sila sve dok sredinom istog perioda nisu postali vazalna država Carstva Oyo.[1] Dahomej je imao dobro organiziranu nacionalnu ekonomiju te je imao plodnu trgovinu robljem s Europljanima kroz transatlantsku rutu, čiji je važan centar bio upravo Ouidah; trgovinom su Dahomejci dobivali raznorazno oružje, tkanine i alkohol od Europljana.[2] Dahomej je također imao i bogatu kulturu, a značajna je bila i potpuno ženska vojna jedinica koju su Europljani nazvali dahomejskim Amazonkama; vudu religija je također imala bogatu tradiciju štovanja, pri čemu su se poseno isticali godišnji običaji, koji su uključivali slavljenje vladara i ljudske žrtve. Kralj (fon: Ahosu) je, prema izvornim europskim zapisima, bio apsolutistički despot,[3] međutim tu se vjerojatno radi o pretjerivanjima;[4] svi su vladari pripadali dinastiji Alladaxonou, a izabirali su se na Velikom vijeću, s tim da sam proces izbora ni danas nije u potpunosti jasan;[3][5] najčešće je nasljednik bio najstariji sin, mada to nije uvijek bila praksa.[6] Kralj je uz sebe imao i Kraljevsko vijeće, koje su sačinjavali ključni savjetnici vladara.

Godine 1894., Francuska je porazila dahomejsku vojsku te na području kraljevstva formirala protektorat, koja je inkorporiran u Francusku Zapadnu Afriku. Iako više nije imao nezavisnost, Dahomej je i dalje nastavio postojati te je formalno izabirao vladare sve do 1904. godine, kada je svaka autonomija potpuno ukinuta, a protektorat je pretvoren u koloniju.

  1. 1,0 1,1 Heywood, Linda M.; John K. Thornton (2009). „Kongo and Dahomey, 1660-1815”. u: Bailyn, Bernard & Patricia L. Denault. Soundings in Atlantic history: latent structures and intellectual currents, 1500–1830. Cambridge, MA: Harvard University Press.
  2. Polanyi, Karl (1966). Dahomey and the Slave Trade: An Analysis of an Archaic Economy. Seattle: University of Washington Press.
  3. 3,0 3,1 Bay, Edna (1998). Wives of the Leopard: Gender, Politics, and Culture in the Kingdom of Dahomey. University of Virginia Press.
  4. Monroe, J. Cameron (2011). „In the Belly of Dan: Space, History, and Power in Precolonial Dahomey”. Current Anthropology 52 (6): 769–798. DOI:10.1086/662678.
  5. Yoder, John C. (1974). „Fly and Elephant Parties: Political Polarization in Dahomey, 1840-1870”. The Journal of African History 15 (3): 417–432. DOI:10.1017/s0021853700013566.
  6. Law, Robin (1997). „The Politics of Commercial Transition: Factional Conflict in Dahomey in the Context of the Ending of the Atlantic Slave Trade”. The Journal of African History 38 (2): 213–233. DOI:10.1017/s0021853796006846.