sh.wikipedia.org

Neolitska umjetnost – Wikipedija/Википедија

  • ️Fri Nov 25 2016

(Preusmjereno sa stranice Neolitička umjetnost)

Stonehenge u Engleskoj, oko 2000. pne.

Neolit (Neolitik, Mlađe kameno doba ili Zemljano doba) je prapovijesno razdoblje od 8000. pne. do 2000. pne. koje je imalo bogatu likovnu produkciju.

Vrč iz špilje La Sarsa u Valenciji, Španjolska.

Prijelaz iz paleolitika u neolit trajao je više tisuća godina, a počeo je na Bliskom Istoku oko 8000. U neolitiku se uz lovca i stočara (pripitomljavanje životinja) pojavljuje i zemljoradnik kao glavno zanimanje. To je vrijeme oslobađanja čovjeka ovisnosti o prirodi (lovac slijedi životinje, a stočar ih uzgaja uza se; nomad skuplja plodove tamo gdje rastu, a zemljoradnik primorava prirodu da rodi tamo gdje se nastanio). Kamen je još uvijek glavni materijal od kojega se izrađuje alat i oružje, ali s više pažnje – uglačana perfekcija oblika koji je u skladu s funkcijom. Zbog toga ovo razdoblje često nazivaju mlađim kamenim dobom, no zbog važnosti zemlje u zemljoradnji gradnji i lončarstvu, primjereniji je naziv – zemljano doba. U ovom razdoblju po prvi puta javlja se lončarstvo, predenje i tkanje, te građenje.

Kuća od slaganog kamena, Skara Brae, Škotska, 3100.-2500. pne. Najbolje očuvano neolitsko selo u Europi.

Lončarstvo se javlja iz potrebe za posudom za tekućinu i očuvanje hrane. Prve posude su jednostavni i nepravilni glineni vrčevi. Umjesto uporabe prirodnih zaklona (špilja) ljudi grade nastambe, gradi se prema uvjetima tla: zemunice, sojenice, kolibe od pruća ili brvnara, bunja (kažun) od kamena. Dakle materijali su: drvo, kamen, šiblje, trstika i zemlja. Ovisno o materijalu nastambe su okruglog i četvrtastog tlocrta. Zbog prelaska iz nomadskog života lovaca, zemljoradnici osnivaju trajne zajednice okupljene u prvobitnim neolitskim naseljima, selima (Jerihon, Çatal Höyük). Ta sela su nagomilane kuće bez pravilnih odnosa među njima.

Megalit Div Manio iz Carnaca, Bretanja, Francuska, 4500.-3000. pne.

Te promjene pratile su i promjene u ljudskom duhu. Monističko shvaćanje koje je obilježavalo paleolitsko razdoblje zamjenjuje dualističko, koje vjeruje u svijet duhova, paralelan običnom svijetu. Priroda se doživljava kao skup moćnih sila – duša. Otuda naziv za vjerovanje neolita – animizam (lat. anima = duša)[1].

Čovjek nakon smrti ne nestaje; on mijenja način postojanja. Tako nastaje "kult mrtvih", koji nalaže da tijela budu pažljivo pokopana. Kult mrtvih pokrenuo je izgradnju kultnih objekata. Grobna jama, u početku okrugla s kraćim ili duljim prilazom, postupno se proširuje u monumentalnu grobnu komoru s prilazom građenim od kamenih ploča, teških i do 45 tona.

Dolmen Roch-Feutet iz Carnac-a.

Megalitskom civilizacijom[2] nazivamo ona područja u Europi gdje su ljudi gradili ogromna grobna ili sveta mjesta od netesanog uspravnog kamena – menhira (keltski: dugi kamen), koja se smatra pretečom spomenika. Najveće nalazište megalitskog kamenja imamo u Carnacu[3] u Bretanji, Francuska. Ova vrsta spomenika je posrednik između čovjeka i svijeta. Odvajajući ga od prirode i dajući mu određenu formu, čovjek mu daje novi smisao – čini ga simbolom. Često su antropomorfni, na Sardiniji to su ženski likovi s oblim grudima a na Korzici ratnici s rogatim šljemovima. Postupno menhiri poprimaju geometriziranu shemu.

Dolmeni (keltski: stol) su napravljeni od dvije ili više stijena koje pokriva treća stijena (trilit). Prema grobištu ili svetištu vodili su paralelno postavljeni nizovi menhira.

Kromleh (cromleh) je kultna građevina velikih razmjera, a sastoji se od kružno i koncentrično postavljenih menhira i dolmena. Najpoznatija takva građevina je Stonehenge u Engleskoj[4], nastala između ← 2200.-1300. Najširi krug određen je jarkom promjera 90 m., dolmeni su visoki nešto preko 4 m., središnji krug se sastoji od 5 dolmena u potkovastom tlocrtu, visoki preko 6,7 m. Stonhenge je vjerojatno imao ulogu s kultom sunca. U ljetnom solsticiju sunčeve zrake usmjerene su prema točno određenom mjestu u građevini - oltaru.

Megalitski opservatorij Kokino u Makedoniji, otkriven 2003. godine, a služio je za praćenje četiri glavna položaja Mjeseca i tri glavna položaja Sunca tijekom godine, jesenje i proljetne ravnodnevnice i zimske i ljetne dugodnevnice, svrstan je na četvrto mjesto po starosti na popisu NASA-e (3,800 godina).

Gravira u kamenu iz Carschenna-e u Švicarskoj, oko 3500. pne.
Mislilac iz Černe Vode, Rumunjska.

U Neolitu likovna umjetnost doživljava promjenu - napušta se osjetilna neposrednost i realizam paleolitika i razvija se konceptualna umjetnost simbola. Od realistične slike pojednostavljivanjem dolazi se do sve više geometrijskih oblika koji dobivaju značenje simbola ili znaka: ženski idoli (kult plodnosti)[5]. Shematizam i pojednostavljivanje odražava opću ljudsku sklonost za isticanjem bitnog. Najbolji primjeri su obredne maske koje su plastični prikazi ljudske ili životinjske glave. Stavljanjem maske poistovjećuje se s prikazanim likom, a lik je deformiran jer izražava osjećaj ljudi vezan za taj lik, a to je obično strah. Zajedničke osobine ovih umjetnina jesu apstraktna pojednostavljenost, geometričnost, bez detalja, a kad ima ornamentike ona je jednostavna i geometrijska.

Tada se javlja i prva pojava apstraktne umjetnosti u obliku ornamenta (oblici koji ne nalikuju ničemu u prirodi, npr. urezi na vrčevima) što je izraz pobjede čovjeka nad ovisnosti od prirode.