|
Trebišnjica je bosanskohercegovačka rijeka ponornica duga 96,5 km koja izvire na nadmorskoj visini od 398 metara. Trebišnjica je dio kompleksa podzemnih i nadzemnih rijeka koje izviru ispod Lebršnika i Čemerna, a čije je krajnje ishodište Jadransko more, to jest Rijeka dubrovačka (poznata i pod imenom Ombla) koja se ulijeva u more kod Dubrovnika.
Širi sliv Trebišnjice je tipično područje Dinarida, sa svim fenomenima koji se na njemu nalaze. Za hidroenergetski potencijal od značaja su, pored rječnih tokova, kaskadno poredana i hidrološki zatvorena krška polja, koja se pružaju od kote oko 950 m.n.m. do 220 m.n.m. Područje sliva rijeke Trebišnjice je jedno od najbogatijih padalinama u Europi. One prosječno godišnje iznose 1,800 mm. Neposredno uz sliv Trebišnjice se nalazi mjesto Crkvice koje ima najveće padaline u Evropi, prosječno 4,900 mm godišnje.
Tok Trebišnjice možemo podijeliti na gornji, srednji i donji.
Gornji tok. Kako protječe kroz krš, Trebišnjica predstavlja vrlo složen sustav nadzemnih i podzemnih voda. Rijeka potječe od dva toka iz Lebršnika i Čemernog: jedan tok pod imenom ►Mušnica, teče od istočne ka zapadnoj granici Gatačkog polja, prolazi kroz jezero Klinje, te naselja Avtovac, Gacko, Srđevići, Bašići, Drugovići, Kula i Branilovići (pod raznim imenima zbog njene ponorne prirode). Drugi tok, pod imenom ►Gračanica, teče od planine Čemerno ka Gatačkom polju, gdje se spaja s Mušnicom blizu Srđevića. Rijeka se kratko pojavljuje u Fatničkom polju, pod imenom ►Fatnička rijeka.
Srednji tok. Trebišnjica se ponovno pojavljuje kod Bileće. Izvor rijeke je sustav jakih krških izvora, podijeljenih u dvije glavne zone, koje su geografski i hidrološki međusobno odvojene jedna od druge. Vode iz obje zone izvora, na svom podzemnom putu, skupljaju vodu iz brojnih izvora.
Na južnom kraju Bileće, na nadmorskoj visini 325 m. je izvorska zona Trebišnjica od tri izvora: "Dejanova Pećina", "Vrelo Oko",i "Nikšićko Vrelo".
Druga zona je izvor grupa "Čepo", na nadmorskoj visini 324 m, od koje nastaje rijeka Čepelica i koja se nakon 2 km spaja sa vodenim tokom iz grupe Trebišnjica. Rijeka teče prema jugu kroz Miruško polje, da bi kod naselja Gornje Grančarevo bila pregrađena branom Grnčarevo, a njene vode su stvorile Bilećko jezero. Cijeli sustav krških izvora rijeke Trebišnjice, obje zone, brojna sela s plodnom zemljom, kulturno-povijesna dobra našli su se pod vodom. Skoro cijela istočna obala jezera je granica s Crnom Gorom.
Trebišnjica skreće prema zapadu između sela Donje Grančarevo i Lastva u Trebinjsko polje. 15 km istočno od
Trebinja u nju utječe rijeka ► Sušica. U trebinjskom prigradskom naselju Gorica, izgradnjom brane Gorica, rijeka je 1965. god. prvi put pregrađena. Umjesto rijeke, stvoreno je Goričko jezero čije vode pokreću tri hidroelektrane: Rijeka nastavlja kroz grad Trebinje, te sela Dražin Do, Tvrdoš, Gornja Kočela i Donja Kočela i ulazi u Popovo polje. Rijeka, zatim okreće prema sjeverozapadu kod sela Staro Slano, Đedići, Dobromani, Žakovo, Tulje, Sedlari, Grmljani i Zavala blizu pećine Vjetrenica. Poslije toga rijeka teče između sela Dvrsnica, Orašje Popovo i Čavaš te blizu hrvatske granice. Donji tok. Nakon Popovog polja rijeka se pojavljuje u tri toka: - Čapljina, kod donjeg toka Neretve
- serija podvodnih voda i izvora (vrulja) u blizini Slanog, Hrvatska, sjeverozapadno od Dubrovnika
- kao jako vrelo (24 m3/s) iz pećine Gruž blizu Dubrovnika. Vodeni tok se naziva Ombla ili Dubrovačka rijeka. Vodu iz ovog izvora Dubrovnik je počeo koristiti od 1437. god.
IZVOR Trebišnjica. Wikipedija (bs) PROČITAJ VIŠE
LUČIĆ, Ivo: Trebišnjica. Jučer najveća ponornica, danas tvornica struje, sutra…?. Ekonomska i ekohistorija 8, br. 1 (2012): 14-28 (PDF) - Sažetak. U članku se na primjeru Trebišnjice kao istaknute ponornice, razmatra sudbina dinarskih krških rijeka koje su proživjele korjenite promjene tijekom 20. stoljeća, koje do sada nisu ozbiljno tematizirane. Najprije se povijesnim pristupom iznose znanstvene ocjene njezinih prirodnih vrijednosti, a potom se obrađuju tipične slike kroz koje je ona predstavljana tijekom novije povijesti: tradicionalna, u kojoj je naglašen mitološki i religijski sloj krajolika, te upotrebna, u kojoj prevladava kriterij korisnosti. Potom se predočuju promjene koje se nastupile industrijskom upotrebom rijeke, kao i neki rezultati te upotrebe. Na kraju se osvrće na kompleksnost krškog ekosistema – u kojem je Trebišnjica igrala ključnu ulogu – kao predmeta znanstvenog istraživanja, kao zadatka javnog upravljanja i kao važnog elementa kulturnog vrednovanja.
|
Izvor Trebišnjice kod Bileće (Dejanovića pećina), fotografija iz 1890. god.
Vode Trebišnjice (Izgradnja Hidroelektrana)
Autor: Boris Boskovic Datum objave: 16.8.2014.
Opis. Dokumentarni film koji prati izgradnju hidroelektrana na rijeci Trebišnjici.
|
